PROSTOR

Svi pričaju o vremenu i njegovom nedostatku, pa ću ja govoriti o prostoru.

Svatko od nas postoji u određenom prostoru i kontekstu. Taj prostor utječe na naš vremenski ritam, a on nam pak daje iskustva koja nas emocionalno oblikuju. Osjećamo prirodu koja nas okružuje, kao i ljude. Nešto nam privuče pažnju , stvorimo afinitet prema tome i, u skladu s tim, svoju percepciju.

Zbog toga ljudi često odlaze ili razmišljaju o odlasku negdje drugdje. Promjenom mjesta, možemo doista postići unutarnji mir. Međutim je potrebno oslobođenje i od afiniteta, jer u protivnom ponovno zapadnemo u ista nezadovoljstva i probleme zbog njih, bez obzira na promjenu prostora. Kada sam na mjestu koje mi je izrazito ugodno, mjestu na kojem se osjećam "doma" i shvaćam koliko je važno da smo emocionalno usklađeni s određenim prostorom. To znači da nam izaziva osjećaj zadovoljstva, mira, sklada, smislenosti i općenito pripadnosti.

Međutim, često nismo u mogućnosti napustiti svoj životni prostor. U tom slučaju, prilagođavanje postojećeg okruženja ima podjednak efekt mira i sreće. Jednako možemo stvoriti oaze mira na primjer u svojoj sobi, dvorištu, dnevnom boravku ili gdje god osjetimo povezanost koja nam omogućuje unutarnje zadovoljstvo. Ponekad je dovoljno da se na pola sata isključimo iz "mreže" i poslušamo omiljenu glazbu ili pročitamo par stranica zanimljive knjige, ili bilo što drugo što nas veseli i umiruje. Jer u tom trenutku do nas dopiru drugačije informacije i podražaji, koji u nama izazivaju drugačije senzacije. S druge strane, to potiče promjenu perspektive kojom mijenjamo svoje opasne navike i afinitete, te time polako koračamo prema sretnijoj budućnosti.

Volimo izgovore i vrlo često opravdavamo svoje promašaje. Pa ćemo reći da nemamo novca ni vremena za putovanja ili preseljenja. Istina je sasvim nešto drugo. Istina je da je čovjek sposoban, pa čak bih rekla i stvoren, za preoblikovanje prostora. Gdje god smo se pojavili, stvorili smo prostor za svoje sebične potrebe, često na štetu prirode i drugih bića oko nas. Zašto onda smatramo da nismo sposobni stvoriti svoj mikrosvijet mira, sreće i zadovoljstva? Lakše je biti žrtva, privlačiti pažnju drugih, time manipulirati, izbjegavati vlastitu odgovornost i imati nerazumna očekivanja od drugih. Za vlastiti mir se treba potruditi, trud nosi iskušenja, a ona traže disciplinu...... Lakše se izležavati na kauču i "mrziti" ukućane koji stvaraju nered, nego zasukati rukave i stvoriti uredno i lijepo okruženje u kojem ćemo uživati u svojim malim trenucima spokojstva. I tako sve ostalo....